« Početak | Main | Comeback... »
Poslednjih nekoliko dana mog zivota se sastoji iz razgovora koje sam jos mnogo ranije prestala da brojim, iz saveta koje vise nisam sposobna ni da slusam, a kamo li da ih upotrebim. Zapravo, na pragu sam da donesem veliku odluku u zivotu. Odluku koja mi moze uciniti neopisivo dobro, sto ja smatram da se hoce desiti, ali moze se zbiti i ono suprotno, ni to ne uklanjam iz opcija. Moze se desiti da se osecam unisteno. Spusteno do samog dna. Moze biti da iz legla kobri prelazim u leglo poskoka! Ali da li ste ikada osetili neku vrstu topline u telu kada samo razmisljate o nekom svom cilju, o nekim idealima koji su nam na dohvatu ruke? Ali ja ne zelim da mi neko otme loptu u trenutku kada zamahnem nogom! Zelim da sa jedne strane cujem taj usklik pobede od strane mojih navijaca, dok sa druge strane stoje oni pokunjenih lica, strazari zatvora u koji pokusavaju da pretvore moj zivot. Ali, priznajem, oni koji pokusavaju me sputaju, iako u tome ne uspevaju, znaju da mi uliju strah od predstojeceg. Zbog toga sada na svaku lepu misao, kacim posledice, zbog toga ne mogu srecno da potrcim ka svome cilju, vec mu prilazim grcevito i uzdrzano.
A imam takvu zelju da me samo puste! Da me ostave, makar i unistila svoj zivot! Ili makar da mi daju jedan dan odmora... Jedan dan vremena da se opustim u zelenoj travi, medju zutim maslaccima i belim radama, da pogledam u plavo nebo, da razaznajem oblike belih oblaka. Zelim da ostanem napolju kada pada kisa i udaraju gromovi, da se suocim sa svime. Zelim da, makar na jedan dan, vidim sta stvarno znaci ziveti svoj zivot, slobodan zivot u kom me niko nece nadgledati, u kom ce me podrzati bar u onim, za mene, najbitnijim odlukama i prici mi kao pravi prijatelji...
Ne dozvoli da te strah od gubitka spreci da ucestvujes u igri!!!Zivot je previse kratak da bi ga trosila na osobe koje te nisu vredneee,zato hrabro napred!!Pozdraviiii :)))
Hvala na podrsci! :)
Draga lifelover (ha, kako je ovo formalno napisano; ne brini, ostatak komentara je bolji), ako se setis neke fine livade,netaknute prirode, zovi i mene, da se zajedno odmorimo od borbe. Podrzavam te i u ostvarenju cilja pred tobom, i u ideji da se odmoris od sputavaca. Cak u ovom drugom vise, jer ljudi vise imaju problema sa sputavanjem i da nije toga, ciljevi bi se ispunjavali sa vise vedrine. No, priroda ceka da se udaljimo od svega i iskuliramo! (na kisu ces morati sama :) tek sam ozdravila... osim ako ces da cekas da mi dodje da se prehladim opet) pozdrav ;)
Hvala ti mnogo na podrsci. Znas koliko mi znaci.
Naravno, u prirodu cemo zajedno, to se razume! :)
A kisa je figurativna... Ona predstavlja oluju kojoj moram da se suprodstavim...
Sad ces da me mrzis, ali pise se suprotstavim. :) Zbog jednacenja suglasnika po zvucnosti, d prelazi u t.
Znam... :D Slucajno sam stisnula D umesto T, i onda kada sam vec poslala videla sam sta sam napisala.
Život je tvoj. Ti si ta koja odlučuje i koja snosi posljedice. Zašto onda slušati druge. Slušaj sebe, svoje srce.
pozdrav
Hvala na savetima i podrsci! :)
| « | Avgust 2010 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||