U toku jednog dana, desi se da kažem i po dvadeset, trideset puta reč "izvini". I to je, po mom mišljenju, divno. Retko se danas nalaze ljudi koji zapravo, od srca umeju da se izvine. Bilo to zbog slučajnog sudara na ulici, ili zbog neke greške koja je nekoga mogla koštati života. Zapitala sam se zbog kojih grešaka ja izgovaram tu reč tako često. Uglavnom su to baš ti slučajni sudari sa prolaznicima, ili druge nezgode koje se dešavaju svakome od nas.
Ipak, dešava se da kod nekih ljudi primetim kako oni svoje "izvini" mogu da prodaju na pijaci. I imali bi mnogo kupaca, očigledno. Ne razmišljaju ni o jednoj svojoj izgovorenoj reči, do izvinjenja. Mahinalno vređaju sve ljude, tuđa interesovanja, ideale... a zatim, kada im neko ukaže na to što čine, shvate grešku i traže oproštaj. Znači da im nije stalo do toga da vređaju, ali to i dalje rade. Svakodnevno. A nikada neću uspeti da vidim svrhu toga. Smatram da ako jedan deo ljudi može da pazi na svoj jezik, mogu i svi ostali. Nije to toliko teško...
I ne, ne mislim da su oni "jednostavno takvi", da im je, naravno, žao sto su takvi i da im nije to namera. Ni meni nije namera da ubijem nekoga, pa to ni ne radim. Ako nemaš nameru da uradiš nešto, zbog čega to radiš?! Naročito ako je to neka osoba do koje ti je stalo... Ne može svako do kraja podneti taj režim: uvreda, pa izvinjenje, uvreda, pa izvinjenje. Čovek nije od čelika. I niko ne može od jednog očekivati da bude tako nešto.
| « | April 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |